Uvodna riječ

AEQ Klinička somatika kao način života

 

Naše tijelo bi nam moralo biti nešto sveto. To znači da su nas naši roditelji trebali naučiti kako se brinuti za nj, voditi nas kroz njegove tajne, usaditi nam misao da je ono samo jedno, ljuska naše duše, njezino oruđe i način komunikacije između besmrtnosti duše i onog Vrhovnog. Da ga trebamo rado imati. Da se moramo voljeti.

 

Tijelo je izloženo raznim pritiscima, bolestima, ozljedama. Starenje započinje već samim rođenjem. Stanice kontinuirano odumiru, ali čak i kada se stalno dijele, to im svojstvo s vremenom opada. Tjelesna se tkiva tada više ne oporavljaju na optimalan način, pojavljuju se bolesti koje prelaze u kronične. Tijelo pohranjuje fizičku i duševnu bol koja se s vremenom počinje izražavati. Kad bismo kao djeca učili kliničku somatiku i kad bi nam ona promijenila načelo ponašanja, odnosno način života, mogli bismo znatno produžiti svoj život i živjeti ga slobodno, odgovorno te sa što manje bolesti. Zadovoljavajući način života znači kvalitetnijeg pojedinca za društvo u cjelini. Jer čovjek koji svakoga jutra ustaje s bolovima u tijelu se umjesto vlastitom kreativnošću, koja ljudima daje smisao života, najprije suočava s boli. Ta nikad nije ugodna, naprotiv, ubija našu volju za životom, a naposljetku i naš duh.

 

Klinička somatika govori da nije nužno da tijelo pati od boli jer stari ili zato što nismo dobro sanirali ozljedu. Nije nužno da sportaša boli pri svakom treningu; da se naš svakodnevni stres odražava na našim leđima; da frizere, kuhare, prodavače i dr. navečer bole noge. Ako se s boli uhvatimo u koštac, neka taj obračun ne bude neugodan ili posebice bolan. Zvuči kao neka vrsta blage ironije – naime da svu svoju bol, pa i bolan mišić trebamo voljeti. To najjednostavnije znači prilagoditi se boli, održati je i preobraziti je; s njom, tom materijaliziranom boli, raditi kao s prijateljem koji je nastao od neprijatelja. Klinička somatika ima odgovor kako to učiniti. Vježbe, koje su terapeuti raznih somatskih vještina razvijali kroz desetljeća, su ugodne i lake. S pomoću njih učimo senzibilizirano osluškivati svaki pokret i kako se u svaki pojedinačni pokret uključuju mišići, mozak, kosti i osjetila. Događa se nešto vrlo zanimljivo: tijelo se na nježne i ugodne vježbe i pokrete odaziva senzibilizacijom i tako stremi da se stopi u jedno – cijelu čovjekovu bit. Prisjetimo se lakoće ranog djetinjstva i toga kako smo s potpunom svijesti kroz igru učili kretanje i svaki novi pokret. Na taj način možemo ukrotiti i val koji se diže iz uzburkanog emocionalnog oceana, neugodne i bolne emocije ukrotimo na pravi način. Takva nas vrsta terapije uči disciplini, koje nikad nije previše, a čijim nedostatkom gotovo svi imamo problema. Kliničku je somatiku lako zavoljeti, a potom i kultivirati – za sebe i za sljedeće naraštaje.

 

Soma znači tijelo u kojem je duša. Soma je dušom vođeno tijelo. Tijelo nije neovisno od onoga skrivenog u nama. Soma sama po sebi posjeduje potencijal kojeg smo malo kad svjesni, i Thomas Hanna, otac kliničke somatike, ga je najbolje vidio u svjetlu osobne slobode, koju je proučavao privatno i kao filozof. Unutarnja moć i odgovornost za svoje ponašanje te neovisnost; što znači stajati na svojim nogama i biti svjestan svojih sposobnosti i ograničenja; biti kreativan; vjerovao je da sve navedeno oslobađa. Njegova je metoda bila njegova vizija razvoja čovječanstva i prevencija čovjekova zdravlja. To dvoje ide ruku pod ruku te uvelike utječe na cijelo društvo i gospodarski rast i razvoj. Svjesni smo činjenice da su nacionalni zdravstveni resursi prazni; ovakvo je samoizlječenje relativno jeftino, dostupno plitkom džepu, ali prije svega uspješno.

 

Valja pozdraviti održavanje u prošlosti otkrivenih metoda za održavanje zdravlja koji su se u potpunosti pokazali učinkovitima. To je i ono što se događa s kliničkom somatikom. Znanje i spoznaje Thomasa Hanne se nastavlja, a samo je nekoliko terapeuta u svijetu koji ga uspješno nadograđuju i šire. Među njima je i Aleš Ernst.

(Eva Senčar, urednica)

__

 

Na intrigantan i nenametljiv način, prema načelu uzmi ili ostavi, Aleš mi je najprije teoretski približio filozofiju kliničke somatike i pokazao prvi set vježbi, koje sam izvodio idućih tjedan dana dva puta dnevno. Nastavili smo iz tjedna u tjedan – uvijek iznova dodajući vježbe. Unatoč tome što sam se kao bioterapeut u svojih 25 godina prakse upoznao s mnogim metodama i bio svjedokom čudesnih promjena na sebi i drugima, učinak kliničko-somatskih vježbi me prenerazio.

(Marjan Ogorevc, bioterapeut)

__

 

Spoznaj samoga sebe

(nad ulazom Apolonova hrama u Delfima)

__

 

Klinička somatika je na prvi pogled poput posjeta fizioterapeutu. Kad je izvodimo sami, izgleda kao da vrlo pažljivo i oprezno izvodimo niz prirodnih nezahtjevnih pokreta. Nakon određenog vremena, uz redovito izvođenje tih naizgled laganih vježbi počnemo se ljepše i opuštenije kretati. To nas čini zadovoljnijima, a kada smo zadovoljni, lakše se nosimo s obavezama...

(Eva Senčar, urednica)

__

 

Somatika mi je polako, iz dana u dan, pomogla da krenem svojim putem. Najprije su se otkočili mišići. Bolovi u mišićima, kralješcima, bol u duši, jauk...u kratko su vrijeme prerasli u to da sam osjećala tijelo, da sam spoznala gdje mi je kralježnica, gdje su mi ruke, gdje noge, kako mi se naginje glava. Našla sam se u svom tijelu. Kad sam osjećala, znala sam. Vidjela sam prirodno i više nisam bila zbunjena.

(Ivana)

__

 

Aleš Ernst je i sam strastveni biciklist, trkač, plivač i svestrani rekreativac, koji je na vlastitoj koži iskusio sve frustracije sportskih ozljeda. /…/ Nakon stoljeća dominacije podjele čovjeka na um i tijelo zapad je nanovo počeo otkrivati međusobnu povezanost duha i tijela, te kako taj odnos utječe na nastanak bolesti.

(Brane Maselj, Delo, 27. januara 2015.)

__

 

Alešu dovodim olimpijske rekordere, od kojih su svi dignuli ruke ili preporučaju operacije. Sve to podsjeća na konja za utrku, koji nakon posljednje nedovršene utrke ulazi u prikolicu, ali ne ide na trening ili utrku već igrom slučajnosti ide na jedino pravo mjesto gdje bi trebao biti.

(Nikola Borić, prvak u triatlonu i kondicijski trener turske atletske reprezentacije)

__

 

Rekla je samo: I can't believe this! Skočila je i snažno me zagrlila. Zatim je skakutala uokolo i veselila se poput djeteta. Rekla je da na taj trenutak čeka već deset godina. Kad se malo smirila, naučio sam je još nekoliko vježbi kojima će još više učvrstiti i proširiti područja mozga koji nadziru senzorno-motorni dio kretanja desne strane trupa.

(Aleš Ernst o turskoj sprinterici Birsen Yavuz Engin)

__

 

Izreka »Ako ne znaš, ne boli« pogrešna je onoliko koliko je raširena!

(Aleš Ernst)